Nisam ustvari znala što osjećam.
Tugu? Ne zapravo.
Gubitak.. malo.
Bila je opet zima 1985/86. Putovali smo vlakom u Valjevo u kasarnu, frendu Igoru u posjet.
Mi klinci, ja 16 Alan 20, i Igorov mali brat. On iz "kuće u kojoj se ne puši" i "kuće u kojoj se ne pije".
Fascinirale su me te naljepnice na štokovima, moj mozak nije mogao svariti da svećenici prčkaju po nekom stanu na nekom katu na Knežiji.
Svejedno, pili smo i pušili naveliko, dok mame nije bilo!
Daklem, mi u vlaku, zima.
Valjevo bijelo i sivo. Blato i snijeg.
Pljeskavice s kajmakom u niskoj gostioni. Nije me fasciniralo, osim količinski.
Hotel lijep ali s rupom u sredini, pitala sam se gdje je lift. Neke biljke.
Dućan preko puta kasarne, jeli smo i čekali da se velika vrata otvore, i došao je Igor.
Više Alanov frend nego moj. Jedini koji je neutješno plakao na Alanovom sprovodu petnaest godina kasnije..
Večer u hotelu, alkohol i djetinje svađe, tuširanje, standardno - Alan i ja, nikad bez drame.
Neki kutak memorije kaže mi da je Igor i tad, na rastanku, pustio suzicu.. Dugi zagrljaji, dugi kaputi.
Otišli smo, dugački vlakovi na kolodvoru bez ljudi. Tek jedna grupica stisnuta uz vagon. Instrumenti, Koja i Disciplina. Kud baš tu i sad!
Došli smo u Beograd zbog koncerta Orgazma. Pogubili se u linijama buseva, ništa od koncerta.
Opet u vlaku, vožnja za Zagreb.
Društvo u kupeu, zagrebačka novinarka čije je ime počinjalo na "M". Maja? Martina? Vrag bi ga znao..
Imala je barem 24 godine i činila mi se vrlo stara.
Pričala je o Glavanu. Male šale kao ono, kad ide Ilicom prvo vidiš veliku glavu da se ljulja, i znaš to je Darko.
Pričala je o tripovima. S frendicom je otišla u vikendicu da napokon probaju. Kao nešto ovo i ono ali ništa bitno, do kraja vikenda su se unormalile (građanski vikend neposluh?)
U to doba naveliko su kružile tzv. gljivice.
Novinarka "M" nosila je tamnu zimsku suknju do ispod koljena. Bili smo joj simpatični. Ja teško našminkana, tiha i mamurna, s pogledom Lize Minelli, Alan čupav i šarmantan, beskrajno pričljiv.
"M" je rekla da je sreća biti novinar, njezina sreća, jer ne mora paziti na kilažu kao tamo neke estraduše. A baš se i nije vidjelo.
..
Ova pričica nema pouku. Nitko neće biti pametniji ni bolji ako je pročita.
Alana odavno nema.
Igor je tko zna gdje, ako ima veliku i dobru obitelj, zaslužio je.
Mali brat sad je velik, ima fotelju. Možda puši.
Za mamu ne znam.
Koja još svira, bog ga poživio.
I Orgazam svira. Malo se i drogira.
Izlog Jugotonovog dućana u pothodniku bio je od poda do stropa ispunjen omotima Distorzije, vrištala je na nas. Jugoton odavno ne postoji.
Švaba je još živ.
Glavana više nema.
Iako su prošle puste godine, njegova smrt na cesti još uvijek mi je nekakav misterij. To se ne bi smjelo tako događati. Ne.
Valjevo i Zagreb više nisu u istoj državi.
A ja sam odavno vegetarijanac.
...
Tko je bila "M"?
Pojma nemam. Voljela bih znati.
